Zabava

Sponzori sajta

 

Istorija Bečeja

O postojanju grada na Tisi svedoči i darovnica ugarskog kralja Bele IV iz 1238. godine u kojoj on selo Bečej daje kaluđerima krstašima iz Stonog Beograda. Ime Bečej najverovatnije potiče od imena moćne srednjovekovne porodice Bechey koja se nastanila u ovom kraju za vreme prvih Arpadovića i u srednjem Potisju imala značajne posede. Paralelno sa moćnom tvrđavom, na teritoriji današnjeg Bečeja su se nalazila dva naselja: Botra, nastalo u XI veku (nalazilo se između današnjeg novobečejskog i novosadskog puta, na mestu današnjeg preduzeća "FIT") i naselje Perlek nastalo u XII veku(nalazilo se na mestu gde je sad fabrika "Linde carbo dioxid"). Prema popisima iz XVI veka Perlek je bio naselje sa 17 kuca, a Botra je imala oko 14 kuća. Pretpostavlja se da su se stanovnici ovih naselja bavili poljoprivredom, lončarstvom i izradom keramičkih proizvoda.
Dok su naselja egzistirala uglavnom mirnim, zanatlijsko-poljoprivrednim životom sve do kraja XVI veka, kada su ih uništili krimski Tatari, utvrđenje Bečej je od 1238. godine do polovine XVI veka promenilo više feudalnih gospodara. Krajem XV veka u neposrednoj blizini bečejske tvrđave turska vojska je poražena u krvavoj bici od strane ugarske vojske koju je predvodio despot Zmaj Ognjeni Vuk. Posle Mohačke bitke, 1526. godine, počinje period turske vladavine ovim prostorima, ali ne i Bečejom. Česti turski napadi na tvrđavu primorali su stanovništvo iz okoline tvrđave da iznad Tise, kod današnje "Pivare", tokom XV veka formira novo naselje - Kovin. Vojska Mehmeda Sokolovića je septembra 1551. godine, posle niza neuspelih pokušaja, uspela da osvoji grad na Tisi. Posle ugarsko-turskog rata i sklopljenog mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine bečejska tvrđava je bila osuđena na rušenje. Posle rušenja tvrđave, 1701. godine, niklo je novo naselje Bečej. Godine 1751. ustanovljen je Potiski krunski distrikt sa sedištem u Bečeju koji je njemu prvi dao status grada. Bečki dvor je ukazom o Potiskom krunskom distriktu želeo da, pored ostalog, pogranične Srbe nastanjene duž Tise,što čvršće veže za ovo tlo. 28. juna 1751. godine je objavljen ukaz o privilegijama graničara u Potiskom krunskom distriktu. Ovim ukazom Marija Terezija obećava da krunsko dobro neće biti nikad prodano ni predano ni jednom spahiji ili vlastelinu. Između ostalog dozvoljava se sloboda veroispovesti, proslava pravoslavnih praznika i krsnih slava. Te 1751. godine stanovništvo je bilo čisto srpsko, a 1774. godine od 2000 stanovnika pola su bili Srbi, a drugu polovinu su činili Mađari. Potiski distrikt je ukinut 1848. godine, a novim Carskim patentom Bečej postaje sresko mesto u okviru Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata, koje je1860. godine ukinuto.
Druga polovina XIX veka donosi napredak poljoprivrede, pogotovo zemljoradnje. Regulisanjem korita Tise povećava se obradiva zemlja koju zemljani nasipi štite od poplava. Najranija industrijska grana je bila mlinarstvo. Pre pojave mlinova na mašinski pogon u Bečeju je pšenicu mlelo osam vetrenjača i desetak vodenica. U XIX veku je nastala, danas čuvena bečejska pivara koja je tada nosila naziv "Gerberova pivara" a krajem veka je podignuta i ciglana.
Godine 1830. nabavljen je jedan parobrod koji se tek 1833. prvi put koristi za vodeni saobraćaj. Poslednjih decenija XIX veka dolazi do izgradnje železnickih pruga. Godine 1889. u Bečej ulazi prvi voz, i to iz Subotice, a desetak godina kasnije i voz iz Novog Sada. Bečejska Srpska osnovna škola je jedna od najstarijih škola u Vojvodini i postoji od 1703. godine. U njoj je izvesno vreme radio i Joakim Vujić. Prva osnovna škola na mađarskom jeziku osnovana je 1765. godine. Jevrejska osnovna škola osnovana je oko 1882. godine, a 1883. je otvorena zanatska škola. Srpska čitaonica je osnovana 1862. a mađarska 1869. godine. Interesovanje za pozorište u Bečeju je oduvek bilo veliko. Još od 1845. godine pojedine diletantske grupe, pri čitaonicama, izvodile su pozorišne predstave. Velike brige meštanima Bečeja zadavala je Tisa, koja je često znala da napusti svoje korito, dolazeći sve do temelja crkava u centru. Posle Prvog svetskog rata Bečej postaje jak privredni centar i ubrzo najveći izvoznik pšenice, kukuruza i drugih žitarica u Beč i druge evropske gradove.

<Pogledaj istoriju Novog Bečeja>