Zabava

Sponzori sajta

 

Istorija Bečeja

Na teritoriji današnjeg Bečeja tragove bitisanja ostavio je i praistorijski čovek neolita, gradeći uz obalu Tise zemunice i poluzemunice, baveći se zemljoradnjom, stočarstvom, lovom i ribolovom. Od IV veka pre nove ere pa do VI veka nove ere, do dolaska Slovena, ove terene pohode Kelti, Skordisci, Sarmati i Jazigi. Sloveni su se u ovim oblastima javljali i ranije, ali njihovo trajnije naseljavanje ovih prostora odvija se 567. godine, kada su se kao važan element avarskog plemenskog saveza, pojavili u Panonskoj niziji. Posle propasti Avara u ratu sa Franačkom državom na ovom terenu je ostao deo slovenskog stanovništva sa svojim plemenskim starešinama, dok je veći deo Slovena otišao južnije. Prvi pisani pomen Bečeja se nalazi u povelji iz 1091. godine, koja se odnosi na zbivanja u vezi sa ugarskim ratom protiv turskog plemena- Kumana. U njoj se napominje da su, u ratu protiv Kumana, Ugari, prešli Tisu kod Bečeja. Međutim naziv Bečej se u to vreme ne odnosi na neko naselje na teritoriji sadašnjeg Bečeja, vec na tvrđavu i pristanište na Tisi, koji su se nalazili 6 kilometara udaljeni od današnjeg Bečeja.
<Pročitaj celu istoriju Bečeja>

Istorija Novog Bečeja

Podrucje šireg Potisja od davnina je bilo posebno zanimljivo i primamljivo za življenje, a opipljivi tragovi i materijalni dokazi za to, u okolini današnjeg Novog Beceja, dosežu do blizu tri hiljade godina pre nove ere. Manje plavna uzvišenja u blizini reke Tise bila su naseljena i u rimsko doba gde se na ovom granicnom prostoru nalazio vojnicki logor za kontrolu prelaska reke, ali i u funkciji borbe protiv raznih varvarskih plemena. Dokaze za to imamo, ne samo na osnovu nadenih ostava rimskog novca na podrucju današnje industrije gradevinske keramike "Polet", vec su i cigle iz tog vremena ugradene u buducu srednjovekovnu tvrdavu na recnom pešcanom ostrvu u neposrednoj blizini današnjeg Novog Beceja. Pre Slovena ove prostore su naseljavali Alani, Huni, Gepidi, Sarmati i Avari. Krajem IX veka u Panonsku niziju pristižu i Madari pod vodstvom Arpada, a nedugo zatim oni primaju hrišcanstvo i baš u to vreme pocinje u istorijskim izvorima da se pominje znacajan sakralni srednjovekovni objekat Araca. Ime Novi Bečej najverovatnije potice od mocne srednjovekovne porodice Wechey koji su držali u srednjem potisju znacajne posede. Godine 1551. vojska Mehmeda Sokolovica zauzima bečejsku tvrdavu i obližnju crkvu Arpacu, koju prvo spaljuje a zatim pretvara u džamiju.
<Pročitaj celu istoriju Novog Bečeja>